6.12.2021.

 

Sakrament potvrde

 

423 Duh Sveti, koji svakog krštenika po sakramentu krsta ucijepljuje u Kristovo pashalno otajstvo te ga dovodi do prihvaćanja vjere Crkve i do sudjelovanja u crkvenom životu, po sakramentu potvrde na njega izlijeva svoje posebne darove te ga čini dionikom svoga djelovanja i jedinstvenog poslanja Crkve u svijetu. Po sakramentu potvrde svaki se krštenik poistovjećuje s Kristom raspetim i uskrslim i sa zajednicom Crkve.

 

Slavlje sakramenta potvrde je, stoga, događaj u životu krštenika u kojemu on potvrđuje svoju krsnu opredijeljenost za Isusa Krista, prihvaćanje njegova sustava vrijednosti te proročku, svećeničku i kraljevsku službu, što ju je Crkva po izlijevanju Duha Svetoga na pedesetnicu primila od Krista. Duh Sveti u sakramentu potvrde na svoje pomazanike izlijeva darove po kojima ih osposobljava za dioništvo u duhovskom poslanju Crkve u svijetu.

 

No, i bez obzira na promjenu redoslijeda podjele sakramenata kršćanske inicijacije, tj. potvrde i euharistije, cilj i vrhunac katekumenalnog procesa je euharistijsko zajedništvo. Ono je znak kršćanske zrelosti, izvor i vrhunac crkvenog života, središte mistagogije i istodobno hrana koja daje snagu za svjedočenje i suodgovorno sudjelovanje u poslanju Crkve, u skladu s primljenim darovima Duha u sakramentu potvrde.

 

424 Krštenje, potvrda i euharistija pripadaju jedinstvenoj katekumenalnoj cjelini kršćanske inicijacije. Na kraju katekumenalnog puta postaje se Krist-jan (kršćanin), ud Kristova otajstvenog tijela, tj. Crkve, kojoj je glava Krist. Ukoliko Crkva dijeli pojedine sakramente kršćanske inicijacije izvan jasno vidljive i prisutne cjeline te cilja katekumenalnoga hoda onima koji zasebno traže pojedini od triju sakramenata kršćanske inicijacije, bez katehizacije uklopljene u katekumenat i cjelovito pastoralno djelovanje Crkve, bez aktivnog udjela crkvene zajednice u koju sakramenti inicijacije uvode, te bez stvarnog dioništva i konkretne integracije u zajednicu Crkve i njezino poslanje, onda sakramenti kršćanske inicijacije ostaju samo obredno-religiozni čini po kojima se ne postiže željeni cilj. Ostaje se u skupini crkveno i vjerski »rubnih kršćana«, samo djelomično identificiranih s Crkvom kojoj pripadaju. Takvi kršćani zadržavaju selektivan pristup životu Crkve, sadržajima njezina učenja i ljestvici vrednota, te tek povremeno (želeći obilježiti tzv. »snažne trenutke« života) traže kontakt s Crkvom i svećenikom. Njega pak u takvim okolnostima često promatraju kao crkvenog službenika, koji pruža religiozne usluge, što se često pokazuje kao izvor frustracija kako za prezbitere, tako i za te crkveno i vjerski »rubne kršćane«.

 

425 Pastoral krizmanika. Iz gore rečenoga proizlazi da u pastoralu krizmanika i krizmaničkih skupina središnje mjesto moraju imati euharistijsko liturgijsko slavlje te kateheza, koja u okviru katekumenalnoga hoda integrira u crkvenu zajednicu te oduševljava i hrabri za suodgovornost u njezinu životu i poslanju. Tu se naziru i bitni elementi pastorala krizmanika:

a.       produbljenje osobnog zajedništva s Kristom raspetim i uskrslim kroz vjerničko poistovjećenje s njim i s njegovom ljestvicom vrednota i to kroz redovito sudjelovanje u slavlju euharistije, kroz molitvu te kroz kršćanski odgoj i katehezu koji snaže, potiču i ohrabruju za potpuno suobličenje njemu;

b.      upoznavanje i postupno osobno poistovjećenje sa zajednicom Crkve te s proročkim, kraljevskim i svećeničkim poslanjem u svijetu što ga je Crkva primila od Krista po izlijevanju Duha Svetoga na blagdan Pedesetnice;

c.       mistagoško poniranje u primljena sakramentalna otajstva te darove Duha Svetoga, po čemu kršćanin postaje nerazdruživo sjedinjen s Kristom i njegovim otajstvenim tijelom te njegovim svjedokom i dionikom trostrukog poslanja primljenog od Krista. To mistagoško poniranje uključuje i prepoznavanje vlastitih karizmi, primljenih po sakramentu potvrde za potrebe Crkve, te otkrivanje vlastite službe u Crkvi. Ta služba tako postaje odgovorom na Kristov poziv i ostvarenjem njegova poziva, za svijet, u krilu Crkve.[1]

 

426 Etape u pastoralu krizmanika. Sadržaji pastorala krizmanika nameću i dvije bitne, međusobno povezane etape vezane uz sakrament potvrde:

a.       etapa priprave na slavlje sakramenta potvrde kroz produbljenje osobnog zajedništva s Kristom te kroz upoznavanje s proročkim, kraljevskim i svećeničkim poslanjem Crkve u svijetu;

b.      etapa mistagoškog produbljenja milosti primljene u sakramentima, otkrivanja vlastitih milosnih darova primljenih u sakramentu potvrde te ostvarenje konkretnog Božjeg poziva i službe koju Bog povjerava pojedinom krizmaniku u zajednici Crkve.

 

427 Dob primatelja sakramenta potvrde. Uzimajući u obzir cjelokupnu sinodsku raspravu i sve crkvene i društvene okolnosti u kojima žive, odrastaju i sazrijevaju djeca i mladi, različita postojeća iskustva koja postoje u našoj mjesnoj Crkvi i u drugim biskupijama na području naše Domovine i izvan nje, već ionako promijenjeni redoslijed primanja sakramenata kršćanske inicijacije (potvrde i euharistije) u Katoličkoj Crkvi latinskog obreda, te svjesni praktičnih poteškoća koja će se pojaviti osobito u organiziranju župne kateheze za krizmanike, ali i drugih, ipak donosimo odluku da se sakrament potvrde ubuduće u načelu podjeljuje mladima u životnoj dobi od šesnaest do osamnaest godina, odnosno u srednjoj školi (poglavito na završetku drugog ili u trećem razredu srednje škole). Takva praksa već postoji u nekim župama Đakovačke i Srijemske biskupije, a tamo gdje još nije uvedena neka svećenici pastoralnom razboritošću idu prema uvođenju takve prakse i ostvarenju ove odluke.

 

428 Trajanje i sadržaji župne kateheze krizmanika. Župna kateheza krizmaničke skupine neka u pravilu traje tri godine, od kojih će prve dvije biti pripravna etapa, a treća godina mistagoška etapa. Mistagoška etapa po svojoj se naravi nužno nastavlja kroz redovito pastoralno djelovanje te katehezu mladih i odraslih. Pripravno i mistagoško razdoblje čine jednu nedjeljivu cjelinu u pastoralu krizmanika.

 

Važnost mistagogije poslije slavlja sakramenta potvrde, koja je u dosadašnjem pastoralu krizmanika bila zanemarena, te obnova katekumenalne dimenzije u pastoralu sakramenata kršćanske inicijacije, zahtijevaju da se kandidatima za krizmu već kod samog primanja u krizmaničku skupinu te kroz čitavo razdoblje priprave naglašava da je mistagoška godina nedjeljiv i neizostavan dio krizmanog slavlja.

 

Uključivanje u krizmaničku skupinu zahtijeva redovito pohađanje školskog vjeronauka i župne kateheze te sudjelovanje u nedjeljnoj euharistiji. Ukoliko se netko udaljio od župne kateheze poslije prve pričesti poželjno je da prije uključivanja u krizmaničku skupinu barem godinu dana redovito polazi župnu katehezu ili aktivno sudjeluje u radu neke druge župne skupine.

 

Pripadnost krizmaničkoj skupini uključuje i redovito sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju.

 

429 Pripravno razdoblje. Pripravno razdoblje načelno traje dvije godine. Neka se ono usredotoči na produbljenje osobnog zajedništva kandidata za krizmu s Isusom Kristom i na vjerničko poistovjećenje s njim i s njegovom ljestvicom vrednota kroz redovito sudjelovanje u slavlju euharistije, kroz molitvu te kroz različite katehetske sadržaje. U tom će smislu osobitu vrijednost imati model tzv. »katehetskog slavlja« te organiziranje prikladnih liturgijskih slavlja (kao što je npr. primanje među kandidate za krizmu), pokorničkih bogoslužja, duhovnih obnova, trodnevnica i devetnica, hodočašća te drugih molitvenih slavlja.

 

Drugi bitni sadržaj pripravnog razdoblja na krizmu treba biti upoznavanje te postupno osobno poistovjećenje sa zajednicom Crkve i s proročkim, kraljevskim i svećeničkim poslanjem Isusa Krista, povjerenog Crkvi po izlijevanju Duha Svetoga na blagdan Pedesetnice. Jedan dio katehetskih susreta, sadržajno posvećen trostrukom (proročkom, kraljevskom i svećeničkom) poslanju Crkve, neka kandidatima omogući i praktično upoznavanje s različitim službama, oblicima i područjima kršćanskog angažmana kroz koje su odrasli vjernici u župi (te u dekanatu i u biskupiji) kao i njihovi roditelji već uključeni u ostvarenje toga trostrukog poslanja. Neka se u pripravu krizmanika uključi svakako i njihove roditelje te obitelji tako što će im oni još naglašenije pružiti iskustvo vjere, obiteljske molitve, obiteljskog sudjelovanja u nedjeljnoj euharistiji, primjer sakramentalnog života, svjedočki primjer kršćanskog angažmana u župnoj zajednici i u društvenom životu, vjerski razgovor u obitelji i osobno svjedočanstvo o različitim etičkim i moralnim pitanjima, o vlastitom nadvladavanju vjerskih sumnji i dvojbi, kriznih trenutaka u životu itd.

 

Osobitu pozornost u pripravnom razdoblju treba svakako posvetiti samom sakramentu potvrde te duhovnoj pripravi na samo liturgijsko slavlje sakramenta potvrde.

 

To je prigoda da se obnove i upotpune i svi osnovni sadržaji kršćanske vjere, bogatstvo liturgijsko-molitvenog života te obnovi poznavanje vjeronaučnih sadržaja kršćanske vjere.

 

Duhovna priprava neka nipošto ne ostane sužena samo na trodnevnicu neposredno prije samog slavlja sakramenta potvrde.

 

430 Pastoralni rad s roditeljima i kumovima krizmanika. Župna kateheza djece i mladih koji se pripremaju na sakramente kršćanske inicijacije, treba biti popraćena i intenzivnijom katehezom roditelja i obitelji te kumova.

 

Katehetski sadržaji susreta s roditeljima krizmanika neka svakako obuhvate teme s područja bračne i obiteljske duhovnosti, eklezijalnost i važnost svjedočke dimenzije roditeljske službe, teme s područja obiteljskog odgoja adolescenata i mladih, suodgovornost vjernika laika za život i poslanje Crkve, ulogu roditelja u pripravi na slavlje sakramenta potvrde i pripravu krizmanika na slavlje sakramenta potvrde kroz obiteljski vjerski život, narav obiteljskog slavlja vezanog uz sakrament potvrde i sl.

 

Roditelje i ostale članove obitelji te kumove valja poticati na redoviti sakramentalni život, a posebno ih je potrebno oraspoložiti i po sakramentu pomirenja pripraviti na sudjelovanje u euharistijskom zajedništvu na krizmanom slavlju.

 

431 Kumovi. Crkva preporučuje da krizmanik za krizmanog kuma uzme svoga krsnog kuma, kako bi se i time bolje izrazila veza između dvaju sakramenata: krsta i potvrde[2]. Neka prezbiteri, župni katehete i drugi suradnici u pastoralu sakramenta potvrde poučavaju krizmanike, roditelje i župnu zajednicu o razlozima takve smjernice te neka nastoje da se ona kad god je moguće i poštuje.

 

432 Susret krizmatelja s krizmanicima. Susretu krizmatelja s krizmanicima treba pristupati kao radosnom susretu zajedništva braće u vjeri. Župnik i oni koji sudjeluju u pripravi krizmanika, neka nastoje, zajedno s krizmanicima, taj susret pripremiti tako da do izražaja dođu sadržaji i metodologija prethodnih katehetskih susreta, temeljni naglasci njihove priprave na sakrament potvrde, nastojanja konkretne katehetske skupine u produbljenju osobnog iskustva vjere i u vidu rasta u kršćanskoj suodgovornosti kroz prepoznavanje vlastite službe unutar trostrukog poslanja Krista i Crkve u svijetu. Taj susret nije i ne treba biti poglavito provjera vjerskoga znanja, iako dio susreta uvijek može imati i tu dimenziju. Na tom susretu trebaju biti prisutni župnik, župni kateheta te stalni suradnici u katehezi konkretne katehetske skupine. Preporučuje se da na susretu budu prisutni i barem neki od njihovih školskih vjeroučitelja.

 

Nije potrebno da susret bude što bliže krizmanom slavlju, nego se on može dogovoriti u bilo koje vrijeme, i po nekoliko mjeseci prije samoga krizmanog slavlja. Osim susreta s krizmanicima može se dogovoriti i zaseban susret s roditeljima i kumovima.

 

Dolazak biskupa u župu na susret s krizmanicima, može se iskoristiti i kao prigoda za zaseban susret sa župnim katehetama i suradnicima u župnoj katehezi te sa školskim vjeroučiteljima.

 

433 Slavlje sakramenta potvrde. Povlašteno vrijeme za krizmano slavlje je uskrsno razdoblje. No, zbog velikog broja krizmanih slavlja u tom razdoblju, te zbog krizmanika kojima je treći razred srednje škole završni, župnicima se preporučuje da krizmana slavlja planiraju i u razdoblju »kroz godinu« (osobito od rujna do svetkovine Krista Kralja), što će olakšati da biskup osobno dođe na što veći broj krizmanih slavlja. Korizma nije pogodno liturgijsko vrijeme za slavlje sakramenta potvrde.

 

Slavlje krizme odražava cjelokupnu katehetsku, duhovnu i liturgijsku pripravu na sakrament potvrde. Ono je odraz zrelosti samih krizmanika, njihovih roditelja i cijele župne zajednice. Ono je istodobno i slika stanja liturgijskih službi te liturgijske kulture i samog prezbitera. Stoga župni suradnici trebaju nastojati oko dobre priprave liturgije krizmanog slavlja, uključujući osobito krizmanike, njihove roditelje i kumove.

 

Zbog tako važne eklezijalne dimenzije sakramenta potvrde u krizmanom slavlju trebala bi sudjelovati i čitava župna zajednica ili barem jedan njezin dio, a osobito vjeroučitelji i katehete, članovi župnih vijeća te župni suradnici koji su na bilo koji način bili uključeni u pripravu kroz katehetska okupljanja krizmanika i njihovih roditelja.

 

Nikakav razlog ne može opravdati preporuku članovima župne zajednice da zbog ograničenosti liturgijskog prostora ili zbog sličnih razloga ne dođu na krizmano slavlje.

 

Župnici neka skrbe oko dostojanstva krizmanih slavlja. Fotografiranje i snimanje neka se ostvari na prikladno diskretan način preko jednog službenog fotografa, koji neka ne zlorabi svoj povlašteni položaj.

 

434 Dimenzije krizmanog slavlja u obitelji. Sekularizirani duh i svjetovni pristup sakramentalnim slavljima što ga susrećemo osobito kod vjerski i crkveno »rubnih« obitelji, roditelja i kumova, te određena negativna iskustva s obiteljskim i izvanobiteljskim slavljima sakramenta potvrde, koja ponekad graniče s kontrasvjedočanstvom, zahtijevaju da se već od početka priprave na sakrament potvrde, kod krizmanika te njihovih roditelja i kumova razvija svijest o bitno eklezijalnoj dimenziji krizmanog slavlja te o svjedočkoj dimenziji svih onih koji u njemu sudjeluju. Potrebno ih je već izdaleka usmjeravati i odgajati za što je moguće veću jednostavnost, skromnost i doličnost u odijevanju i u obiteljskom slavlju. U tom će smislu veliku važnost imati i preventivno djelovanje te sugestije s obzirom na izbor kumova te s obzirom na eventualne darove. Ako kumovi uopće daju neki dar krizmanicima, tada ti darovi ne trebaju imati materijalnu vrijednost, nego simboličko značenje i vjersko obilježje, koje će odražavati da je u pitanju dar za krizmu. (To mogu biti Biblija, prikladna knjiga duhovnog sadržaja, križ, CD s duhovnim popijevkama i sl.) S obzirom na obiteljska slavlja neka se izdaleka krizmanike i roditelje te kumove odgaja i potiče za jednostavnost obiteljskog slavlja te za dobrotvorne akcije umjesto skupih gozbi s brojnim gostima.

 

435 Zahvalno molitveno slavlje. Toplo se preporučuje da se na dan krizmanog slavlja uvečer, sutradan ili koji drugi dan, upriliči molitveno zahvalno slavlje s krizmanicima, koje neka ima snažnu mistagošku dimenziju te bude intonirano kao početak mistagoškoga razdoblja. Poželjno je da u tom zahvalnom molitvenom slavlju sudjeluju i svi oni koji su sudjelovali u pripravi krizmanika i krizmanog slavlja, roditelji i kumovi te župna zajednica.

 

436 Mistagoško razdoblje. Krizmanička skupina nastavlja s redovitim susretima i poslije slavlja sakramenta potvrde još godinu dana. Ti su susreti mistagoškog karaktera. Sadržajno i metodološki su usmjereni na pounutrašnjenje i produbljenje primljene sakramentalne milosti, vlastite crkvenosti, na osobno poistovjećenje sa zajednicom Crkve i na prepoznavanje vlastitih karizmi, na otkrivanje Božjeg poziva te na prihvaćanje konkretne službe u crkvenoj zajednici i u evangelizacijskom poslanju Crkve u društvu. Tek poslije mistagoške godine krizmanike će se moći potpuno prepustiti pojedinim skupinama mladih i odraslih vjernika u župi. Poželjno je da zajedničko mistagoško okupljanje u skupini krizmanika poslije slavlja sakramenta potvrde za pojedinog krizmanika bude zaključeno tek onda kad se aktivno uključi u jednu od župnih skupina te prihvati neku službu u crkvenoj zajednici.

 

Kad je pojedini krizmanik i prepoznao svoj poziv od Boga te odlučio prihvatiti konkretnu službu u poslanju Crkve, i dalje su mu potrebni pastoralno praćenje i podrška u vjernosti i u prihvaćanju odgovornosti, u teškoćama kršćanskog svjedočenja i u obavljanju vlastite službe. To se ostvaruje kroz redoviti pastoralni rad s mladima, sa studentima, s bračnim parovima i različitim skupinama odraslih vjernika.

 

437 Katekizam za krizmanike. Biskupijskom katehetskom uredu se povjerava da u suradnji s Biskupijskim katehetskim vijećem i Vijećem za pastoral mladih te Biskupijskim liturgijskim odborom i drugim tijelima priredi katekizam ili priručnik za krizmanike. U suradnji s Biskupijskim povjerenstvom za pastoral braka i obitelji neka domisli i priredi građu za roditelje krizmanika. Poželjno je da se za župnike, župne katehete i suradnike u župnoj katehezi krizmanika izradi poseban katehetski priručnik za rad s krizmanicima, za rad s njihovim roditeljima, obiteljima i kumovima. Svaki od tih materijala treba voditi računa o dvije nerazdružive etape pastorala krizmanika i pastoralnog rada vezanog uz sakrament potvrde (tj. o pripravnoj te o mistagoškoj etapi).

 

438 Smjernice za pripravu krizmanog slavlja. Biskupijski liturgijski ured neka u suradnji s Biskupijskim katehetskim uredom i Biskupijskim uredom za pastoral braka i obitelji prirede smjernice za pripravu liturgijskog slavlja potvrde te građu za zahvalno mistagoško slavlje neposredno poslije krizmanog slavlja.